Test Suite of Fair Use Vids (Demonstracija Fair Use pravila u fanovskim videima)

Demonstracija ispod se nudi kao podrška Electronic Frontier Foundation (EFF)-ovoj predloženoj obnovi DMCA izuzetaka za nekomercijalne proizvođače videozapisa, kao što su vidderi. Imajte na umu da su ti videozapisi kompresirani za streaming za dobrobit casual vidwatchers; ovi su videi napravljeni da budu prikazani na velikom zaslonu i/ili za preuzimanje od strane publike.

2. kolovoz 2012. OTW (Organizacija za transformativna djela) odgovara na izložbe predstavljene od strane DVD CCA; pročitajte naš odgovor i pogledajte OTW-ov set izložaka u našoj drugoj galeriji slika.

4. lipanj 2012. Francesca Coppa, Rebecca Tushnet, i Tisha Turk svjedoče na ročištima u Kongresnoj knjižnici; Turk predstavlja izloške iz naše galerije slika.

2. ožujak 2012. Rachael Vaughn i Rebecca Tushnet daju odgovorni komentar u ime OTW-a (PDF). EFF također daje svoj odgovorni komentar (PDF) kao podršku za razna izuzeća za ne-komercijalne remiksere.

1. prosinac 2011. Rebecca Tushnet, Rachael Vaughn, i Francesca Coppa surađuju sa EFF-om i predstavljaju prijedlog za obnovu i proširenje izuzeća DMCA za ne-komercijalne remixere (PDF).

26. srpanj 2010. Kongresna knjižnica SAD-a objavila je odluku u korist izuzeća od DMCA. OTW je objavio priopćenje za javnost kao odgovor na rješenje.

2. prosinac 2008. OTW je objavio komentaru prilog prijedlogu EFF-a za izuzeće iz Zakona o zaštiti autorskih prava u digitalnom tisućljeću (DMCA) kako bi se omogućilo izdavanje isječaka s DVD-a za uključivanje u ne-komercijalne remix videozapise, kao što su fanvidei, za koje se utvrdilo da spadaju pod ‘fair use’ (PDF ili pogledajte kao HTML). Komentar Electronic Frontier Foundation isto može biti preuzet ili pogledan kao HTML.

Za više informacija o našem zagovaranju DMCA potražite na našoj stranici za Legal Advocacy (Pravno zagovaranje).

OTW smatra da su nekomercijalna djela koja stvaraju kreativnu upotrebu postojećeg materijala zaštićenog autorskim pravima, kao što su fanvidei, transformativna i da su transformativna djela legitimna prema američkom zakonu o autorskim pravima.


Vidderi trebaju snimke izvora visoke kvalitete kako bi transformirali tekst

Vidderi obično manipuliraju videozapisima na više načina: ubrzavaju, usporavaju, mijenjaju boju, obrezuju i zumiraju, primjenjuju niz efekata, mijenjajući fokus pažnje. Oni stoga traže najkvalitetnije snimke dostupne, znajući da će ove transformacije napraviti vizualni trošak; ako počnete sa slabim slikama, snimke mogu završiti nepreglednima.

U nastavku pronađite dvominutni, split-screen videozapis koji je napravila vidder-ica i članica Fan Video i Multimedija vijeća Tisha Turk; lijeva polovica je bila ekstrahirana soptičkog medija, desna polovica je bila snimljena. Ova se snimka manipulirala na samo jedan jednostavan način – usporen je, uobičajena tehnika koju bi svaki vidder mogao upotrijebiti – pixellacija i slaba kvaliteta snimljene snimke je očita. Malo je vjerojatno da će snimljene snimke biti vidljive nakon što se na njih primijene dodatni efekti; kao što vidderi vole reći, “Garbage in, Garbage Out.” (Smeće unutra, smeće van.)

Posjetite Galeriju slika I i Galeriju slika II kako biste vidjeli niz slika rame uz rame koji pokazuju razlike u kvaliteti između ekstrairanog i snimljenog izvora.

Vidding je legitiman umjetnički i kulturno vrijedan pothvat koji predstavlja utvrđenu i rastuću zajednicu.

Women’s Work (Ženski rad), Sisabet i Luminosity

Vids remixira izvorni materijal na takav način da pruži novu pripovijest, obično komentirajući ili kritizirajući taj izvor. Temelji se na mnogo razmatranom vidu “Ženski rad”, Sisabet i Luminosity, te se temelji na Supernatural, televizijska serija o dvojici braće koji love duhove. Međutim, vid ne sadrži pogled protagonista; umjesto toga spaja slike žena iz bezbrojnih epizoda emisije, koje se samo prikazuju kao erotizirane, kako pate ili kao demonizirane. Jedan komentator opisao ga je kao “doktorsku disertaciju mizoginije osnovnih, neistraženih priča strukture … vid eksplicitno i duboko pokazuje kako toliko priča koje znamo i pričamo ovise o patnji žena”. “Women’s Work” je bio sadržan u New York Magazine, te je vid od Luminosity “Vogue” bio “najbolji fan video godine” u 2007.

The Price (Cijena), Things With Wings

“Cijena” je vid o “manpain” (muška bol) — riječ koju su izmislili fanovi da opišu opis “prekomjerne, samosvjesne muške tjeskobe”. Manpain zahtijeva od publike da se identificira s pretjeranom patnjom muškog protagonista, a ne stvarnih žrtava boli ili nasilja; u ovim vrstama priča, žrtve— obično žene — su uokvirene kao narativno nevažne, ili, kako to kaže Things With Wings, “manpain se vrti oko kamere – kada se dogodi loša stvar, tko dobiva krupni plan?” Things With Wings dalje objašnjava da je “trebala izraziti frustraciju koju osjeća prema smiješnoj/strašnoj prirodi ovih umornih tropa i potpuno predvidljivim (i često problematičnim) velikim žanrovskim reakcijama na njih…” Vid je i kritika upotrebe manpaina masovnih medija i kritika fanovskih zajednica koje prigrljavaju te muške likove i njihove patnje.

Vidding potiče tehničku sposobnost i kreativnost.

This Is How It Works (Ovako to funkcionira), Lim

“This is How it Works” je sastavljen skoro kadar po kadar iz izvornih snimaka, uzetih iz televizijske serije Stargate Atlantis, ne samo da je re-cut, već vizualno prerađen softverom za uređivanje slika. Animacija brojeva u tijeku je generirana ritmom pozadinske glazbe; ovo je dio poruke vid-a o dvostrukoj prirodi lika Rodney McKay, znanstvenika koji je želio biti glazbenik. Nakon objavljivanja vida, Lim je napisala opsežne bilješke o procesu, detaljno opisujući kako je stvorila te efekte. “This is How it Works” prikazuje ne samo tehničku sposobnost nego i umjetničku senzibilnost. Jedan od Liminih drugih videa, “Us” (Mi), je trenutno na izložbi Mediated, u Kalifornijskom muzeju fotografije .

Piece of Me (Dio mene), Obsessive24

“Piece of Me” namjerno i umjetnički kombinira sjajne DVD snimke Britney Spears videozapisa i drugih, grubljih slika pjevačice (tabloidna fotografija, namjerno zrnastog YouTube videa) kako bi prikazala kontrast između projicirane slike pjevačice i patetične priče o eksploataciji, i slomu otkrivenih u tabloidima. Pjesma “Piece of Me”, koja je Spearsina vlastita, trebala bi biti pročitana kao izazov na borbu: “Želite li komad mene?” No, Obsessive24 otkriva potisnuto značenje riječi, što podrazumijeva nasilje razdvajanja. Rezultat je gotovo klasično tragična priča u kojoj Spears razgrabaju strvinari: njezina obitelj, Hollywood, mediji i mi, konzumirajuća gledateljska publika.

Vids su oblik legitimne i pravovremene kulturne kritike.

Handlebars (Upravljači), Seah i Margie

“Handlebars” je ispitivanje karaktera doktora iz Doctor Who, kao i općeniti komentar o prirodi moći i odgovornosti. Vid započinje slikama koje ilustriraju Doktorovu ćudljivost i napreduju kroz opasnije aspekte njegovih avantura, kao i njegove manje uporabe moći, konačno završavajući sa slikama nasilja i uništenja koje je on uzrokovao (u ime većeg dobra). Doktor je heroj svog istoimenog televizijskog programa; vid djeluje kao moćna kritika moralnih slijepih točaka emisije rekontekstualiziranjem događaja koje su gledatelji već vidjeli. Vid u kojem su Doktorova djela ograničena na najrelevantnije i smislene slike, duboko prenosi svoju kritiku karaktera, osobito u kontekstu podudarnih pjesama: “My cause is noble / my power is pure … And I can do anything with no permission … I can end the planet in a holocaust.” (Moj je uzrok plemenit / moja snaga je istinita … I ja mogu učiniti sve bez dopuštenja … mogu okončati planet u holokaustu.)

Buffy Vs. Edward, Jonathan McIntosh

U političkom remix videu Jonathana McIntosha “Buffy Vs. Edward,” vampir uhoda iz Twilight franšize susreće feminističku ikonu Buffy ubojicu vampira. Ovaj remix iz 2009. ima više od 4 milijuna pregleda i preveden je na preko 30 jezika. Također je objavljen u velikim medijskim organizacijama poput NPR, LA Times, Boston Globe, i Salon.com. McIntosh je koristio mnoge različite snimke kako bi napravio ovaj remix, uključujući ne samo standardne DVD snimke već i snimke visoke razlučivosti dovoljno velike da mu dopusti da iz drugog kadra izreže druge likove (što je bolje za izgradnju nove narativne stvarnosti). McIntosh je otad još stvorio “Right Wing Radio Duck”, viralni hit u kojem Donald Duck sluša radijskog domaćina Glenn Becka i pridruži se Tea Party (Čajanka) s lošim rezultatima, i “Too Many Dicks on The Daily Show,” (Previše pimpeka na Daily Show-u) koji kritizira kritizira Jon Stewartovu sobu pisaca u kojoj dominiraju muškarci.

It Depends On What You Pay (Ovisi koliko platiš), Gianduja Kiss
Vid od Gianduja Kiss iz 2009. “It Depends on What You Pay,” kritizira nedavnu televizijsku emisiju Dollhouse, znanstveno-fantastičnu emisiju u kojoj korporacija briše sjećanja pojedinaca (“Dolls”), i zamjenjuje ih novim prilagođenim osobinama, te ih iznajmljuje za osobnu, često seksualnu upotrebu. Iako je to trebalo biti nelagodna i distopična pretpostavka, mnoge obožavateljice smatraju da emisija nije u potpunosti shvatila da je riječ o silovanju – da je brisanje sjećanja temeljni nedostatak suglasnosti – i da silovanje možda nije ugodna tema za mnoge fanove. Napravivši remix emisije u ritmu vesele pjesmu o silovanju, izrezanu iz The Fantasticks (koji je i sam bio znak nečega što se nekada smatralo zabavnim, a sada se smatra uvredljivim), Gianduja Kiss procijenila je argument koji se protezao i na blogosferi i na mainstream medijima, te dokazala svoje činjenice uz pomoć multimedije; kao što je jedan feministički bloger/ica rekla nakon što je pogledao/la vid, “Scene silovanja u Dollhouse rijetko su snimane kao scene silovanja. To su party scene, sportovsko jebanje, “vođenje ljubavi” … Fanvid mora nametnuti užas onoga što se događa … jer izvan konteksta emisije, nema ništa u većini tih snimaka za poticanje gledatelja kako bi pročitao prizor ispred njih kao bilo što drugo osim onoga što se čini.” Kako bi se ovo snimilo što prije, Gianduja Kiss je morala napraviti vid s Amazon Unbox snimkom, DVD snimke nisu u to vrijeme bile dostupne.

Vids predlažu alternativna čitanja i stvarnosti.

Closer (Bliže), T. Jonesy and Killa

“Closer” je Star Trek vid koji erotizira nasilne susrete između likova Kirka i Spocka. Kao što je Henry Jenkins istaknuo u svojoj raspravi o “Closer” u Kako gledati Fan-Vid: “takva djela sigurno tumače izvornu seriju, ali ne u smislu koji bi prepoznala većina učitelja književnosti. Oni ne pokušavaju jednostavno oporaviti ono što su izvorni proizvođači mislili. Pokušavaju zabaviti hipotetske situacije, govoriti o ‘što ako’ pitanjima i predložiti alternativne stvarnosti.” Doista, na početku “Closer” se pita “Što bi bilo da nisu stigli na Vulkan na vrijeme?” prije stvaranja fiktivnog scenarija kao odgovor na to pitanje. To je zabrinjavajući vid za mnoge fanove, ali to je i trebalo biti tako. Uspoređuje seksualno nasilje i zlostavljanje nastalo čitanjem uma, te također odražava neke od kontroverznijih tema u fikciji koje fanovi pišu o Star Trek epizodi “Amok Time” već desetljećima.

“White” and Nerdy, (“Bijela” i šmokljasta), talitha78

Talitha78 i njezin vid “’White’ and Nerdy” odgovara na niz internetskih rasprava o rasi u popularnoj kulturi stvarajući vid fokusiran na Gus-a, afroameričkoga lika iz TV emisije Psych. Kako to talitha78 objašnjava “sastavljajući ovo je postao način rada na koji rješavam svoje probleme s obzirom na temu [fanovske rasprave o rasi poznatoj kao] RaceFail 2009. Poput Gus-a, i ja sam crni šmokljan u društvu u kojem je šmokljanstvo često označeno kao ‘bijelo’. S ovim vidom želim potkopati taj stereotip …. ” “White and Nerdy” tako čini rasnu nevidljivost vidljivom, pokazujući kako se ‘crni šmokljani’ zanemaruju jer se ne uklapaju u stereotipe o crncima ili šmokljanskoj kulturi.

The Test (Test), here’s luck

“The Test” kombinira isječke iz Star Treka iz 2009. s isječcima iz originalne serije Star Trek TV serije kako bi vizualiziralo priču koja je već bila dobro utemeljena u fanovskoj fikciji u to vrijeme: u reboot filmu, kada je Spock Prime prenio sjećanja na uništenje Romulusa Kirk-u, on je također nenamjerno prenio uspomene na događaje iz originalne serije, uključujući sjećanja na seksualnu privlačnost ili veze između sebe i Kirka iz njegove vremenske linije. Vidder here’s luck koristi posebne efekte kako bi signalizirao/la razliku između aktualnih događaja i uspomena, kako bi ukazao/la da slike iz originalne serije prolaze nejasno i moguće nenamjerno, da uspostavi romantični i seksualni prizvuk u tim slikama, i da konstruira priču u kojoj Spockova sjećanja i dalje cure u Kirkovu svijest tijekom ostatka filma iz 2009. (Pročitajte dodatne komentare o vid-u.)